Prvi sukobi
Nekoliko je kriterija po kojima se računa početak rata, pa je tako za mnoge počeo velikosrpskom pobunom i balvan revolucijom pokrenutom u ljeto 1990. godine u Kninu. Iako su Srbi svojom blokadom prometnica nanijeli veliku ekonomsku štetu i uveli svojevrsno dvovlašće, do oružanog sukoba nije došlo pa se tako ovaj period može nazvati pobunom. Premda nije do kraja definirano spada li u rat i pobuna ove vrste, oružani sukob to svakako jest. Do prvog je sukoba, dakle, došlo 1. ožujka u Pakracu…
Bitka na Plitvicama
Josip Jović, hrvatski redarstvenik, rođen u Aržanu u Splitsko-dalmatinskoj županiji, bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu. Dogodilo se to na tzv. Krvavi Uskrs 31. ožujka 1991. godine na plitvičkom području.
Sve je počelo krajem ožujka kada su pripadnici srpske milicije, predvođeni Milanom Martićem, zauzeli područje Plitvičkih jezera. Upali su u upravu Nacionalnog parka, dio službenika potjerali su kućama, dio ih zarobili, a park je proglašen dijelom tzv. Krajine.
Hrvatski MUP reagirao je upozorenjem, a nakon dojava o pljački Nacionalnog parka te maltretiranja zatvorenika donesena je odluka o policijskoj intervenciji. Na Plitvice su poslani pripadnici specijalne policije, a cijelom operacijom zapovijedali su Josip Lucić i Marko Lukić.
Paljba iz mitraljeza pogodila je Josipa Jovića. Imao je pancirni prsluk, no pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Preminuo je prije nego su ga uspjeli helikopterom prenijeti u bolnicu. Još sedam hrvatskih policajaca je ranjen.
Istoga dana pristigla je JNA iz Slunja i Knina te zauzela sve prilaze Plitvičkim jezerima. JNA koja se još tada "proglašavala neutralnom, narodnom i legalnom", otvoreno se stavila na stranu pobunjenih Srba
