Brigade i vojne postrojbe
9. gardijska brigada "Vukovi"
Proslavljena 9. gardijska motorizirana brigada "Vukovi" osnovana je 1. studenog 1992. godine. Za nositelja ustrojavanja nove postrojbe pod nazivom 6. gardijska motorizirana brigada određen je pukovnik Mirko Norac. Brigada je naziv 6. gardijska motorizirana brigada nosila do lipnja 1993. kada je naziv promijenjen u 9. gardijska motorizirana brigada "Vukovi".
Dva mjeseca nakon formiranja postrojbe uslijedila je akcija Maslenica u kojoj je Brigada svojim uspješnim djelovanjem na smjeru Rovanjska – Jesenice – Tulove grede slomila otpor neprijatelja u rekordnom vremenu. Brigada je bila nositelj operacije Medački džep 9. rujna 1993. kada je u svega nekoliko sati oslobođeno 48 četvornih kilometara privremeno okupiranog teritorija Republike Hrvatske. Novo bojno djelovanje za postrojbu uslijedilo je 6. ožujka 1994. kada je neprijatelj napao i zauzeo dominantnu kotu zvanu Repetitor na planinskom masivu Ljubovo. U pomoć pričuvnim brigadama upućena je 9. gardijska brigada odbijajući neprijatelja na početne položaje.
U sastav 9. gardijske brigade ulazi 9. ožujka 1995. godine 84. gardijska bojna "Termiti" kao njena 2. pješačka bojna. Ova postrojba drži crtu obrane na Velebitu, a tijekom srpnja 1995. u sastavu Zbornog područja Split sudjeluje u operaciji Ljeto '95. U vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 9. gardijska brigada uspijeva ovladati planinskim masivom Ljubova, izbiti na komunikaciju Lički Osik – Bunić te nastaviti daljnje napredovanje preko Udbine k državnoj granici. Za to vrijeme 2. pješačka bojna "Termiti" napada s masiva Velebita u smjeru Gračaca te preko Srba dolazi do granice s Bosnom i Hercegovinom.
Nakon operacije Oluja postrojbe Brigade dobivaju zadaće osiguranja državne granice na jugu Republike Hrvatske. Brigada je odlikovana Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Poveljom Republike Hrvatske. Kroz postrojbu je prošlo oko 5000 branitelja. U Domovinskom ratu poginulo je 56 pripadnika 9. gardijske brigade, dok ih je 211 ranjeno, odnosno stradalo.
Pobjednički ratni put 9. gardijske brigade "Vukovi" završava 2003., a tradiciju postrojbe nastavlja 1. motorizirana bojna "Vukovi" u sklopu Gardijske motorizirane brigade Hrvatske vojske. Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade "Vukovi", koja je osnovana u srpnju 2007., čuva spomen na tu postrojbu
5. gardijska brigada "Sokolovi"
Na temelju zapovijedi ministra obrane Republike Hrvatske 5. listopada 1992. osnovana je 5. gardijska brigada Hrvatske vojske. No njena ratna prošlost seže dalje jer je sastavljena od dragovoljaca te iskusnih ratnika i branitelja koji su se istakli tijekom 1991. i 1992. u obrani istočnog dijela Hrvatske. Temelj "Sokolovima" dali su branitelji Vukovara, pripadnici 204. "A" brigade, te ratnici iz drugih postrojba iz ovog dijela Slavonije: 2. pješačke bojne (Vinkovačke) 3. gardijske brigade, 3. satnije (Novogradiške bojne) 3. gardijske brigade, 105. brigade HV-a, 106. brigade HV-a, 107. brigade HV-a, 108. brigade HV-a, 109. brigade HV-a, 121. brigade HV-a, 123. brigade HV-a, 124. brigade HV-a, 132. brigade HV-a, 157. brigade HV-a, kao i pripadnika MUP-a RH te branitelja i dragovoljaca iz drugih postrojba i drugih zemalja. Odmah nakon formiranja 5. gardijska brigada odlazi početkom 1993. u obranu Zadra i zadarskog zaleđa. Nakon zadarske bojišnice, tijekom 1993. i 1994., Brigada kreće na Južno bojište (Mostar, Uskoplje i livanjsko ratište). U 1995., godini veličanstvenih pobjeda Hrvatske vojske u akcijama Zima '94., Bljesak, Ljeto '95. i Oluja, svoj izniman doprinos daju i pripadnici 5. gardijske brigade iskazavši se u akciji Bljesak, a svojim uspješnim djelovanjem pridonose brzom slomu tzv. 18. korpusa paravojske odmetnutih Srba. Tako omogućuju brzo oslobađanje Zapadne Slavonije. Svoj doprinos u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja pripadnici "Sokolova" iskazali su u čvrstom držanju tadašnje crte razdvajanja u Istočnoj Slavoniji spremno iščekujući zapovijed za oslobađanje preostalog dijela privremeno okupirane domovine. Tijekom borbe za slobodu i neovisnost Hrvatske poginulo je 83 pripadnika 5. gardijske brigade, a ranjeno ih je 300. Nakon ratnih djelovanja postrojba se okreće izobrazbi i obuci te daljnjem ustrojavanju i usavršavanju Hrvatske vojske. Odlukom državnog vrha Republike Hrvatske, a u cilju daljnjeg ustroja i modernizacije Hrvatske vojske, 5. gardijska brigada
84. gardijska bojna "Termiti"
84. gardijska bojna Hrvatske vojske "Termiti" bila je lakojurišna, brdsko-planinska gardijska postrojba iz Zadra koja se tijekom Domovinskog rata istaknula brojnim pothvatima, osobito u operacijama Ljeto '95. i Oluja te akcijama koje su im prethodile.
Nastala je kao elitna postrojba koju su činili već iskusni branitelji. U njen sastav ušli su ponajprije pojedini bivši pripadnici 204. vukovarske brigade HV-a, 112. brigade HV-a i 7. domobranske pukovnije HV-a iz Zadra, pojedini pripadnici specijalnih snaga HV-a i MUP-a te dio pripadnika 4. gardijske brigade i jednog voda iz Bojne "Rafael vitez Boban" HOS-a. U tijeku borbi na prostoru Završja za planinu Šator "Termiti" su dobili zadaću da u lipnju 1995. s dijelom svojih postrojba ojačaju taj prostor. Na zahtjevnom terenu ovladavaju prostorom i u jednoj diverzantskoj akciji s dijelom 3. satnije, usred bijela dana, uništavaju jako uporište četničke specijalne vojne policije stvarajući paniku u neprijateljskim redovima.
Postrojba drži crtu obrane na Velebitu, a 24. i 25. srpnja 1995. premješta se u Livno te sudjeluje u akciji Ljeto '95. čiji je cilj bio zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać, zauzeti Bosansko Grahovo i Glamoč te stvoriti preduvjete za oslobađanje Knina i ostalog okupiranog područja u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Za iznimne zasluge u osvajanju 47 dobro utvrđenih četničkih bunkera Bojna "Termiti" dobiva pisanu pohvalu od predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana, i ministra obrane RH Gojka Šuška.
"Termiti" su imali složen smjer djelovanja i u Oluji. Sa snagama specijalne policije zauzimaju dominantne kote Tulove grede i Ošćenica na kojima su već prvog dana akcije srpske snage pretrpjele teške gubitke u ljudstvu. Nakon ovladavanja neprijateljskim položajima na Velebitu, 7. kolovoza premještaju se na područje Gračaca. Nakon toga postrojba djeluje prema Srbu te uz suradnju 4. i 7. gardijske brigade ovladava kanjonom rijeke Une. U tim borbenim akcijama pogibaju vitezovi, narednik Dean Nikpalj i bojnik Senad Župan, a 14 "Termita" je ranjeno.
Nakon operacije Oluja "Termiti" su upućeni na Južno bojište da svojom nazočnošću onemoguće aspiracije Crne Gore i SRJ na poluotok Prevlaku. Za iskazano junaštvo u Domovinskom ratu 84. gardijska bojna je 2014. odlukom predsjednika RH, prilikom proslave 20. godišnjice, odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog.
3. gardijska brigada "Kune"
3. gardijska brigada "Kune" Prema zapovijedi ministra obrane RH 29. travnja 1991. donesena je odluka o osnivanju 3. "A" brigade ZNG RH s domicilom u Slavoniji i Baranji. Temelj za ustroj pješačkih bojni bio je u dijelu policijskih postrojbi MUP-a RH, koje su već bile formirane na tom području. U Osijeku je već bila ustrojena 1. pješačka bojna, u Vinkovcima 2. pješačka bojna, u Slavonskom Brodu 3. pješačka bojna i u Vukovaru 4. pješačka bojna. Uz popunu i opremanje postrojbe Brigade djeluju na svim slavonskim bojištima u gašenjima oružane pobune protiv ustavnog poretka RH. Do polovine 1991. postrojbe 1. pješačke bojne aktivno su djelovale u akcijama u Borovu Selu, Bijelom Brdu, Mirkovcima, Tenji, Sarvašu, Dalju, Erdutu i Aljmašu te u Laslovu. 3. pješačka bojna djeluje i u Šodolovcima, Karadžićevu i Koprivni te na novogradiškom bojištu u obrani oko Donjih Bogićevaca, Okučana i Gornjih Bogićevaca. Na području Vinkovaca snage 2. pješačke bojne nosile su se s teretom agresije usmjerene prema Nuštru, Ceriću, Marincima, Bogdanovcima, Đeletovcima i Jarmini. Nemjerljiv je i doprinos 4. pješačke bojne u herojskoj obrani grada Vukovara. Dolaskom UNPROFOR-a početkom 1992. 3. gardijska brigada odlazi u obranu Posavine, gdje boravi sve do kraja te godine. Završetkom borbenih djelovanja u Posavini Brigada se u veljači 1993. premješta u zadarsko zaleđe u kojem sudjeluje u operaciji Maslenica i poslije djeluje kao glavni nosilac svih borbenih akcija u zadarskom zaleđu do kraja 1993. godine. Nakon povratka u matične vojarne u Slavoniji Brigada 1994. nastavlja sa stalnom zadaćom popune i obuke snaga za daljnje dolazeće operacije oslobađanja ostalog područja RH. Dugo očekivana zapovijed o početku oslobađanja državnog teritorija stigla je 1. svibnja 1995. godine. U vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak 3. gardijska brigada bila je nosilac na glavnom smjeru napada Novska-Okučani te je svoju zadaću oslobađanja uspješno obavila u dva dana. Postrojbe koje nisu sudjelovale u operaciji Bljesak raspoređene su na crtu obrane grada Osijeka, Tvrđavice i Kopačkog rita u operaciji Zid. U kolovozu iste godine državni vrh donosi odluku o slamanju pobune u okupiranom dijelu središnje i južne Hrvatske i 4. kolovoza 1995. počinje operacija Oluja koja je u samo dva dana vratila pod nadzor hrvatskih vlasti gotovo cjelokupan prostor. Za vrijeme Oluje 3. gardijska brigada sudjelovala je u provedbi operacije Feniks u obrani istočne Slavonije od mogućih eventualnih napada srbočetničkih snaga, osobito na grad Osijek i Vinkovce. Uspješnom mirnom reintegracijom istočne Slavonije (Erdutski sporazum) za 3. gardijsku brigadu otpočela je mirnodopska etapa djelovanja. U borbenim djelovanjima tijekom Domovinskog rata poginulo je 368 pripadnika Brigade, ranjeno ih je 1088, a 11 pripadnika još uvijek se vode kao nestali. Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog te Redom kneza Domagoja s ogrlicom kao najvišim vojnim odličjem za iskazano junaštvo svojih pripadnika u Domovinskom ratu tijekom stvaranja hrvatske države
1. hrvatski gardijski zdrug
1. hrvatski gardijski zdrug Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman donio je 25. veljače 1994. odluku o ustrojavanju najelitnije postrojbe Hrvatske vojske – 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Glavni nositelj ustrojavanja bila je Specijalna postrojba Ministarstva obrane RH Bojna "Zrinski" i Specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a, a ustrojen je kao specijalna vojna postrojba za izvršavanje posebnih i najsloženijih borbenih zadaća. Zapovjednikom je imenovan brigadir Miljenko Filipović. Osim pješaštva, u svom je sastavu imao padobransku bojnu, oklopništvo, topništvo te transportne i lake borbene helikoptere. 1. hrvatski gardijski zdrug imao je vrlo važnu ulogu u operacijama Cincar, Zima '94, Bljesak, Skok 2, Ljeto '95, Oluja, Maestral i Južni potez od kojih su neke izvodili u ekstremno teškim klimatskim uvjetima. U napadnim djelovanjima pripadnici Zdruga uspješno su obavili sve zadaće. Nakon završetka Domovinskog rata postrojba je nastavila sa specijalističkim obukama koje su provođene po najvišim NATO-ovim standardima uz nadopunjavanje ratnim iskustvima stjecanim u Domovinskom ratu. Tijekom brojnih posjeta časnici zapadnih vojski bili su impresionirani viđenim. Zdrug je u ožujku 2000., nakon promjene vlasti u RH, neočekivano ugašen. Ratni put 1. hrvatskog gardijskog zdruga i ukupan doprinos pobjedi Hrvatske vojske u Domovinskom ratu čini ga jednom od probranih postrojba koje su slavu hrvatskog oružja i hrvatsku vojnu vještinu podignule na najvišu moguću razinu. U Domovinskom ratu poginulo je 75 pripadnika Zdruga i postrojbi čiji je on bio pravni sljednik. Za izniman doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, a vrhovni zapovjednik dodijelio im je pohvalu za uspješno izvedenu operaciju Ljeto '95. U ožujku 2008. osnovana je Udruga veterana "1. hrvatski gardijski zdrug" čiji je cilj čuvanje uspomene na postrojbu i njezine tradicije te promicanje vrednota Domovinskog rata.
